Mushby LogoMushby
Puhara, Prašnica (Lycoperdon)

Puhara, Prašnica

Sigurna

Lycoperdon

Poznata i kao: Puhara, Prašnica, Vučja breskva

Imaš fotografiju? Prepoznaj gljive odmah u aplikaciji Mushby

Otvori aplikaciju

Opis

Rod Lycoperdon obuhvaća brojne vrste gljiva poznatih kao 'puhare' ili 'prašnice'. Karakterizira ih kuglasto ili kruškoliko plodište koje u mladosti ima čvrsto, bijelo meso, a sazrijevanjem postaje praškasta masa spora. Nemaju klobuk ni listiće, već spore nastaju unutar plodišta (glebe). Većina vrsta je jestiva dok je meso mlado i bijelo, ali su neke otrovne ili nejestive. Važno je razlikovati ih od mladih otrovnih gljiva, posebno amanita, koje u ranoj fazi mogu izgledati slično.

Kako identificirati

Klobuk
Nema klobuka. Cijelo plodište je jedinstvena struktura.
Škrge
Nema listića. Spore se razvijaju unutar plodišta (glebe).
Stručak
Pravi stručak obično nedostaje ili je vrlo kratak i zadebljan u bazi, često se stapa s plodištem. Neke vrste imaju sterilnu bazu (subglebu) koja izgleda kao stručak, ali je dio plodišta i ne sadrži spore.
Meso
U mladosti je meso čvrsto, homogeno i bijelo. Kako gljiva stari, meso postupno postaje žućkasto, zatim maslinasto-zeleno, i na kraju se pretvara u tamnosmeđu, praškastu masu spora. Ključno je da je meso uvijek potpuno bijelo za konzumaciju.
Plodno tijelo
Plodište je obično kuglasto, kruškoliko ili obrnuto kruškoliko, veličine od 1 cm do 15 cm (ovisno o vrsti). Površina može biti glatka, bradavičasta, bodljikava ili prekrivena sitnim granulama. Boja varira od bijele, krem, žućkaste do smeđe. Na vrhu se često razvija otvor (ostiolum) kroz koji se oslobađaju spore kada gljiva sazrije.
Stanište
Rastu na tlu, na trulom drvu ili panjevima, u šumama (listopadnim i crnogoričnim), na livadama, pašnjacima, u vrtovima i parkovima. Preferiraju vlažna, humusna tla.

Ključne činjenice

  • Površina klobuka: Nema klobuka. Plodište može biti glatko, bradavičasto, bodljikavo ili granulirano.
  • Oblik rasta: Pojedinačno ili u skupinama
  • Otisak spora: Maslinasto-smeđa do tamnosmeđa
  • Boja tijela: Bijela, krem, žućkasta, smeđa (ovisno o vrsti i starosti)
  • Miris: Blag, gljivlji
  • Promjena boje pri rezu: Ne mijenja boju na dodir, ali s vremenom mijenja boju iz bijele u žućkastu, zelenu, pa smeđu.
  • Visina: 1-15 cm (ovisno o vrsti)
  • Promjer klobuka: Nema klobuka. Promjer plodišta 1-15 cm.
  • Način prehrane: Saprobno (razgrađuju organsku tvar)

Sigurna

Sigurna

Većina vrsta roda Lycoperdon je jestiva dok je meso mlado i potpuno bijelo. Međutim, ključno je izbjegavati konzumaciju prezrelih primjeraka (kada meso počne mijenjati boju) jer mogu izazvati probavne smetnje. Najvažnije je razlikovati ih od mladih, otrovnih gljiva, posebno amanita, koje u ranoj fazi mogu izgledati slično. Mlade amanite imaju razvijene listiće unutar plodišta, što se jasno vidi prerezivanjem. Također, neke vrste iz roda Scleroderma (lažne puhare) su otrovne i imaju tamno, tvrdo meso čak i u mladosti.

Vrsta toksina: Nema specifičnih toksina u jestivim mladim puharama. Prezrele mogu sadržavati spojeve koji uzrokuju probavne smetnje.Vrsta reakcije: Gastrointestinalni

Brza provjera

  • Miris: Blag, gljivlji, ugodan
  • Plodošenje: Od kasnog proljeća do kasne jeseni
  • Supstrat: Tlo, trulo drvo

Gdje pronaći

Šume

Listopadne i crnogorične šume, često na rubovima šuma ili proplancima.

Livade i pašnjaci

Otvorena travnata područja, posebno nakon kiše.

Vrtovi i parkovi

Mogu se naći i u urbanim sredinama, na travnjacima ili ispod drveća.

Trulo drvo

Neke vrste rastu na trulim panjevima ili oborenim stablima.

Savjeti za pronalaženje

Provjera zrelosti

Uvijek prerežite puharu uzdužno kako biste provjerili boju mesa. Mora biti potpuno bijelo, bez ikakvih žućkastih, zelenkastih ili smeđih nijansi. Ako je meso počelo mijenjati boju, gljiva je prezrela i nije za jelo.

Izbjegavanje otrovnih dvojnika

Posebno pazite da ne zamijenite mladu puharu s mladim primjercima otrovnih gljiva poput zelene pupavke (Amanita phalloides) ili drugih amanita. Mlade amanite u fazi 'jajeta' imaju razvijene listiće unutar plodišta, što puhare nemaju. Prerezivanjem se to jasno vidi.

Stanište

Tražite ih nakon kiše, od kasnog proljeća do kasne jeseni, ovisno o vrsti i klimatskim uvjetima.

Slične vrste

Mlada zelena pupavka

Amanita phalloides

Poznata i kao: Mlada muhara

Scleroderma citrinum

Tvrdača

Poznata i kao: Lažna puhara

Calvatia gigantea

Divovska puhara

Poznata i kao: Velika puhara

Znanstvena klasifikacija

Koljeno
Basidiomycota
Razred
Agaricomycetes
Red
Agaricales
Porodica
Agaricaceae (ranije Lycoperdaceae)
Rod
Lycoperdon

Informacije o skladištenju

  • Max temperatura: 4°C
  • Trajanje zamrzavanja: 6 mjeseci
  • Min temperatura: 0°C
  • Hlađenje: 3-5 dana

Kako očistiti

Puhare se čiste tako da se vanjska kožica (peridij) pažljivo oguli, posebno ako je bodljikava ili prljava. Ako je glatka i čista, može se ostaviti. Zatim se gljiva obriše vlažnom krpom ili četkicom. Ne preporučuje se pranje pod mlazom vode jer upijaju puno vlage.

Istraži Puhara, Prašnica

Prepoznaj gljive bilo gdje

Besplatno na iOS-u, Androidu i webu. Prepoznavanje po fotografiji, potpuna baza podataka i tvoja osobna zbirka.

Otvori u aplikaciji